Invazija na Kurilske otoke
Invazija na Kurilske otoke | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Drugi svjetski rat | |||||||||
Položaj Kurilskih otoka u Tihom oceanu | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Sovjetski Savez | Japansko Carstvo | ||||||||
Zapovjednici | |||||||||
A.S. Ksenofontov | Tsutsumi Fusaki | ||||||||
Postrojbe | |||||||||
87. pješačka divizija 128. padobranska divizija |
91. pješačka divizija 89. pješačka divizija 42. pješačka divizija dio 41. pukovnije dio 129. brigade | ||||||||
Jačina | |||||||||
15 000 vojnika | 80 000 vojnika[1] | ||||||||
Gubitci | |||||||||
1567 poginulih i ranjenih | 1018 poginulih i ranjenih 50 422 zarobljenih |
Invazija na Kurilske otoke bila je sovjetska vojna operacija u Drugom svjetskom ratu u sklopu njihova zauzimanja Mandžurije. Invazija je izvedena nakon što su Sovjeti odustali od iskrcavanja na japanski otok Hokkaido. Operaciju su od 18. kolovoza do 1. rujna 1945. godine provodile 87. pješačka divizija i 128. padobranska divizija pod zapovjedništvom generala pukovnika Ksenofontova. Glavna sovjetska opskrbna luka bila je Petropavlovsk na Kamčatki.
Uspješnim operacijama u Mandžuriji i južnom Sahalinu, Sovjeti su stvorili potrebne preduvjete za invaziju na Kurilske otoke koje su prethodno okupirale snage Japanskog Carstva. Japanske obrambene jedinice uglavnom su se sastojale od pridošlih pojačanja s obližnjih otoka. Prvobitno sovjetsko izviđanje izvedeno je 18. kolovoza nakon čega je uslijedio prvi val iskrcavanja trupa u zaljevu Rubetzu na otoku Iturup.
Istog dana iskrcavanje je nastavljeno i na otocima Kunashir, Urup i Shikotan te na pet manjih obližnjih otoka. 23. kolovoza garnizon od 20 000 japanskih vojnika predaje se u sklopu skorašnje kapitulacije Japana. Do 1. rujna svi su otoci bez ikakvog otpora okupirani. Nakon raspada Sovjetskog Saveza otoci su pripojeni Rusiji te još uvijek ostaju sporno područje, a Japan i dalje zahtjeva njihov povrat.[2]
- (rus.) Invazija na Kurilske otoke Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine)
|